bio je utemeljitelj čistog slikarstva ako njegovim slikama dominiraju okomite linije i čiste boje, mnogo je toga u životu i stvaralaštvu Pieta Mondriana ostalo – dobrim dijelom i njegovom zaslugom – teško odgonetljiva enigma. Odgojen u rigidnom protestantskom duhu, većinu života proveo je u askezi i izolaciji, no u trenutku smrti dovršavao je svoju možda i najradosniju sliku “Victory Boogie Woogie” (1943. – 1944.). Interpretacije će se, moguće, i mijenjati, ali teško je povjerovati da će ikada doći u pitanje opće prihvaćeno stručno mišljenje da je Piet Mondrian jedan od ključnih slikara XX. stoljeća. Pieter Cornelis Mondriaan rodio se 1872. u nizozemskom gradiću Amersfoort, gdje je njegov otac Pieter Cornelis Mondriaan bio učitelj. Mondriaan stariji bio je u tolikoj mjeri religiozni fanatik da je zanemarivao materijalni aspekt egzistencije, što je obitelj dovelo gotovo do siromaštva. U poodmaklim godinama, u mladosti je Piet s ocem preslikavao pobožne motive, uključujući i martirije svetaca. Otac je Mondrianu 1892. omogućio da pohađa Akademiju likovnih umjetnosti u Amsterdamu, najvjerojatnije zahvaljujući ispomoći bogatijih vjernika. Budući inovator slikarstva XX. stoljeća, neposredno nakon dolaska u Amsterdam pridružio se radikalno konzervativnoj protestantskoj udruzi Gereformeerde Kerk koja se, među ostalim, protivila i suvremenoj likovnoj umjetnosti. Stoga nije ni čudno što su likovni prvijenci Pieta Mondriana u potpunosti prihvaćali nizozemsku tradiciju pejzažnog slikarstva. Krajem prvog desetljeća XX. stoljeća u Mondrianovim se krajolicima počinju prepoznavati utjecaji Van Gogha, francuskih postimpresionista i fovista, što je nakon upoznavanja sa stvaralaštvom Picassa i Braquea 1911. na amsterdamskoj izložbi Moderne Kunstkring mladog slikara potaknulo na odlazak u Pariz krajem 1911. Iako izravno ne stupa u kontakt s čelnicima kubista, Mondrian preuzima njihova načela svođenja slike na plošni prikaz reduciranih boja i naglašenih linija, što ponajviše dolazi do izražaja u brojnim studijama stabala. Mondrian se 1914. vratio u Nizozemsku gdje se, zbog početka Prvog svjetskog rata, zadržao do 1919. U tom se razdoblju upoznaje s Theom van Doesburgom s kojim 1917. pokreće magazin De Stijl u kojemu razvija teoriju “neoplasticizma”. Mondrian drastično reducira elemente svojeg slikarskog iskaza na crnu obrubnu liniju i bojena polja s vrlo malo dodirnih točaka s fizičkom stvarnošću, tako da svoja ostvarenja počinje nazivati “kompozicijama”. Na izmaku drugog i početkom trećeg desetljeća XX. stoljeća Mondrian iznalazi slikarski iskaz koji će trajno postati njegov znak raspoznavanja: kompozicije s naglašenim crnim linijama koje uokviruju bojena polja plave, žute ili crvene.
Piet Mondrian
