Umjetnik koji je snovima revolucionirao slikarstvo
![]() |
Životopis Marca Chagalla gotovo bi se mogao odabrati kao ogledni primjer sudbine suvremenog umjetnika nomada. Rođen u Vitebsku (danas u Bjelorusiji), umjetnički obrazovan u St. Peterburgu i Parizu, zbog svog je židovskog podrijetla tijekom Drugog svjetskog rata bio prisiljen potražiti sklonište u SAD-u.
Ono što je Chagallu predstavljalo tegobu u svakodnevnom preživljavanju pokazalo se, međutim, iznimno poticajnim u stvaranju neobično slojevitog umjetničkog iskustva, budući da je bio u prilici “dubinski” upoznati umjetnički ugođaj Pariza, aktivno sudjelovati u uspostavljanju obrazovnog sustava postoktobarske avangarde s pozicije umjetničkog komesara Vitebska, da bi kao priznat umjetnik bio prihvaćen u američkim centrima kulturne moći, uključujući i New York.
Marc Chagall rođen je 7. srpnja 1887. kao deveto dijete u siromašnoj židovskoj obitelji koju je prehranjivao otac Zahar, trgovac haringama. Požrtvovna majka Feige Ita svojom je domišljatošću omogućila Marcu da se nakon završene židovske osnovne škole, upiše i završi srednju školu te da započne studij slikarstva u ateljeu Jehude Pena.
Za Chagallovo stjecanje kozmopolitskih navika još je bio važniji prelazak u uglednu školu Svanse. No ipak, za formiranje Chagallove osobne poetike presudna je bila odluka da, uz novčanu ispomoć dobrotvora Maxa Vinavera iz St. Peterburga, 1912. iskuša sreću u Parizu.
Herbert Walden mu 1913. organizira izložbu u svojoj galeriji Der Sturm, no, nakon izložbe Chagall se vraća u Vitebsk gdje se 1915. ženi za svoju dugogodišnju ljubav, draguljarevu kći Bellu Rosenfeld.
Pri povratku u Vitebsk zahvaća ga ratni i revolucionarni košmar, u kojemu se isprva dobro snalazi: 1917. revolucionarne vlasti postavljaju ga za umjetničkog komesara regije Vitebsk. Novostečeni položaj Chagall koristi za pokretanje umjetničke škole.
Chagall 1920. seli u Moskvu gdje radi za potrebe kazališta, što će mu postati jedna od trajnih umjetničkih preokupacija, ali državna potpora je vrlo skromna te obitelj Chagall, proširena za kćer Idu, zapada u siromaštvo.
“Mislim da bi revolucija bila prava stvar da je zadržala poštovanje prema onome što je tuđe i drukčije”, opisao je Chagall u svojim autobiografskim zapisima ključne razloge svog “neuklapanja” u postoktobarsku Rusiju koju je definitivno napustio 1922., nadajući se da će od galeriste Waldena naplatiti slike koje je ostavio u Berlinu.
No, većina Chagallovih slika deponiranih u Parizu i Berlinu u ratnom je vihoru nestala ili je uništena. Nije mu preostalo ništa drugo nego da se vrati u Pariz i ponovno bori za priznanje. Iako je već Apollinaire Chagallove slike proglašavao “nadstvarnima”, vođa nadrealističkog pokreta André Breton bio je još vatreniji Chagallov pristaša.
“Chagall i samo Chagall u slike je unio trijumf metafore”, hvalio ga je Breton. Autori Taschenove monografije, Ingo F. Walther i Rainer Metzger, s pravom ističu značaj Chagallove kompozicije “Revolucija” (1937.) koju, isto kao i glasovitu Picassovu “Guernicu”, tumače kao zlokobni nagovještaj zločina koji će počiniti totalitaristički režimi. Iako je 1937. dobio francusko državljanstvo, pred njemačkom je okupacijom 1941. morao pobjeći u SAD.
Tri godine poslije od viroze umire njegova žena Bella. Najprije mu Muzej moderne umjetnosti u New Yorku 1946. priređuje retrospektivnu izložbu, a zatim 1947. i onaj u Parizu.
Godinu dana nakon pariške izložbe, Chagall se ponovno vraća u Francusku i dobiva prvu nagradu za grafičku umjetnost Venecijanskog bijenala. Ostatak je života uglavnom proveo na francuskoj rivijeri.
Usprkos poodmakle životne dobi, Chagall je iznimno produktivan i prihvaća niz obimnih i prestižnih narudžbi, posebice u tehnici mozaika i vitraja – izvodi prozore na sinagogi u sklopu Sveučilišne klinike u Jeruzalemu (1962.), prozore zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku i slike na stropu pariške Opere (1964.), mural za Metropolitan Operu u New Yorku (1965.) kao i mozaike za vlastiti muzej u Nici (1971.).
Umire 28. ožujka 1985., u 97. godini kao iznimno međunarodno cijenjeni umjetnik. Prema najavama iz Klovićevih dvora, postoji velika šansa da će uskoro i hrvatska publika biti u prilici upoznati jedinstvenu slikarsku inventivnost i koloristički dar Marca Chagalla.
de stavi jos malo slika na ovaj svoj blog
dobar je ali mu treba jos malo materijala
samo naprijed
Ej cao ja tu slučajno upala, nije loše…šta se baviš umjetnosću? Ja sam ti iz Rijeke, rodom sarajka…podsjeti i ti moj blog http://poliperspektiva.blog.hr
Pozdrav od Vece