Noćna straža: Kratka analiza Rembrandtova remek-djela

Noćna straža nije samo najveće sačuvano Rembrandtovo ostvarenje nego i jedna od najuvjerljivijih potvrda njegove ljudske i umjetničke samosvojnosti kojom je izborio neupitni status jednog od ključnih majstora sveukupne povijesti umjetnosti.

Ovo je remek-djelo ujedno sjajan primjer kako se naizgled banalna narudžba – grupni portret odreda kapetana Fransa Banninga Cocqa – može jedinstvenošću stvaralačke vizije preobraziti u umjetnički iskaz koji stoljećima izaziva pozornost stručnjaka i udivljenje masovne publike.

Zanimljivo je napomenuti da je slika svoj općeprihvaćeni naziv dobila tek u XIX. stoljeću zbog problema sa starenjem i tamnjenjem boje, što je nedavno otklonjeno višegodišnjom restauracijom, a usprkos svom impozantnom formatu slika je izvorno bila veća, no nakon premještanja u manji prostor ratne sobe Vijećnice ona je umanjena. Istaknuti povjesničar umjetnosti Alois Riegl u svojoj značajnoj knjizi o grupnom portretu u Nizozemskoj zaključuje kako su Rembrandt i njegovi sljedbenici koristili princip koordinacije za razliku od, u romanskim zemljama, uobičajene subordinacije. Takav pristup izazvao je i negodovanje dijela portretiranih jer je svako od njih – osim kapetana koji je platio lavovski dio i stoga i na slici ima takav tretman – morao platiti oko 100 guldena, bez obzira na to je li ga umjetnik smjestio u sjenu ili njegov lik obasjao svjetlošću.

Kompozicijski ponajveća inovacija bila je odluka da se odred prikaže u maršu te se kroz isticanje pokreta naglasi njihova hrabrost, posvećenost preuzetim obvezama i fizička sprema. Potpuno shvatljivo ovo je remek-djelo pobudilo niz raznolikih tumačenja, od pokušaja simboličke interpretacije izbora boja do znatno uvjerljivijih povezivanja s aktualnim kazališnim predstavama, poglavito s komadom “Gysbert van Amstel” koji je poslužio kao predložak za koncipiranje herojske poze kapetana Banninga Cocqa kao protagonista spomenutog kazališnog djela u kojem se veliča trijumf Amsterdama nad suparnicima.

Zablistavši prije nekoliko godina u svom izvornom koloritu, družina kapetana Banninga Cocqa, i nadalje poznatija kao “Noćna straža”, s nesmanjenim intenzitetom izaziva stručni interes i osigurava status Amsterdama kao prijestolnice kulturnog turizma.

Neformalna družina

Iako prikazani u vojničkoj pozi, u stvarnom životu pripadnici odreda gradske straže kapetana Banninga Cocqa nisu izvršavali vojne zadatke nego su se okupljali i družili na neformalan način.

Dva ženska lika

Dva ženska lika pridodata vojnoizgledajućoj muškoj družini izazvala su raznolika tumačenja od kojih je možda najintrigantnije da zbog pridodate torbe s mrtvom kokoši one predočuju vojne dobavljače u pratnji odreda.

Noćna ili dnevna straža

Čišenje slike nakon drugog svjetskog rata doveli su u pitanje opravdanost udomaćenog naziva “Noćna straža” jer izvorni kolorit ne upućuje na noćni prizor. Taj dojam je stvoren taloženjem prašine i drugih nečistoća prije restauratorskih zahvata.

Darko Glavan

1 komentar

Komentariši